HACCP ili "The Hazard Analysis and Critical Control Points System" ili u prijevodu "analiza opasnosti na ključnim kontrolnim točkama" je sustav osiguranja zdravstvene ispravnosti namirnica te je sukladno Zakonu o hrani (Narodne novine br. 46/07) i provedbenim propisima koji uređuju području hrane obvezan za subjekte u poslovanju s hranom, osim za primarne proizvođače.
U osnovi radi se o sustavnom procesu kontrole tehnološkog procesa na način da se identificiraju sve potencijalne opasnosti koje mogu dovesti do neželjenog događaja ili pojave (zdravstvene neispravnosti), sva mjesta u procesu (svi koraci) na kojima oni mogu djelovati te preveniranju toga uspostavom stalnog praćenja kritičkih limita, odnosno vrijednosti određenih fizikalnih (ili drugih) parametara čija veličina sprječava neželjenu pojavu na ključnim kontrolnim točkama. Bitan dio sustava su i popravne radnje koje moraju uslijediti pri svakom prekoračenju kritičnih limita te verifikacija sustava i vođenje dokumentacije. HACCP je sistemičan pristup identifikaciji opasnosti i rizika u postupanju s namirnicama, a koji pruža jasne metode određivanja načina kontrole tih rizika. Odnosno, pojednostavljeno rečeno, HACCP je skup mjera koje se poduzimaju da bi proizveli "zdravu namirnicu" - zdravstveno ispravnu hranu, tj. hranu koja ne sadrži mikrobiološke, kemijske te druge opasnosti i koja neće prouzročiti štetu, ozljedu ili bolest prilikom pripreme ili konzumacije hrane u skladu s namjenom.
Pravna osoba koja uvodi sustav upravljanja sigurnošću hrane (HACCP) mora osigurati zadovoljavanje preduvjetnog programa primjerenog vlastitoj organizaciji. Procedure preduvjetnog programa moraju biti uspostavljene (specificirane i dokumentirane), operativne i integrirane u HACCP sustav te verificirane. Poput proizvoda i procesa, preduvjetni program je također jedan od subjekata analize rizika, u svrhu određivanja potencijalnog rizika i odlučivanja na koji će se način taj rizik kontrolirati.
Dio preduvjetnog programa uključuje i provedbu mjera dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije. Infestacija mora biti rješavana na način da ne predstavlja rizik za sigurnost hrane, a sredstva koja se pritom koriste moraju se koristiti na način da sprječavaju kontaminaciju hrane. Dakle, ovlašteni izvoditelji obveznih DDD mjera se ne bave osiguranjem zdravstvene ispravnosti prehrambenog proizvoda već uništavanjem mikroorganizama te suzbijanjem štetnih člankonožaca (Arthropoda) i štetnih glodavca, odnosno kombinacijom preventivnih i kurativnih mjera s konačnim ciljem postizanja smanjenja, zaustavljanja rasta i razmnožavanja ili potpunog uklanjanja prisustva mikroorganizama, štetnih člankonožaca (Arthropoda) i štetnih glodavca.